(1) Poruka od H.G.
Odlučio sam da ne mogu više podnjet ovu vezu,previše me umara to sve,previše živaca gubim kroz sve to i mislim da je najbolje da prekinemo...možda dođu bolja vremena jednog dana pa budemo opet zajedno...I fkt mi je bilo lijepo,najljepših 5 mjeseci ikad što se cura tiče,nisi ti ništa kriva,jednostavno si takva i nemoj se mijenjat zbog nikog pa tako ni zbog mene..nemoj bit tužna jer sam siguran da će bit boljih dana,možda i vrlo uskoro..i nemoj zaboravit da ću te uvijek voljet,to ne može tak lako proć.."

Jedva čitam poruku, suza za suzom teče. Jecajući i tresući se čitam prijateljici na telefonu njegovu poruku, zamuckivajući. Znala sam da ćeš otići. Došao je taj dan tuge, tišine i osame. Voljela sam te, još uvijek te volim. A ti si mi slomio srce. Da, teško mi je i nikad te nitko neće voljeti kao što sam te ja, neće moći, neće htjeti, neće znati! Uvijek sam bila na optuženičkoj klupi, uvijek kriva, stalno si bio ljubomoran zbog mojih kavi sa frendovima i odlazaka na druženje k njima. Uvijek sam bila u poziciji da se pravdam. Naravno ne krivim te sada nizašto, jer sam i ja sama takva bila. Potpuno smo isti.
Tako želim ponovno biti sa njim, al' opet on kao da me drži na uzici i upravlja sa mnom. A to definitivno nije dobro. Manipulira samnom. Rekao mi je da mu treba vremena da se odmori. Svjesna sam toga da mu se mogu tek vratiti kada mi on kaže. ŠTO JE ŽALOSNO I JADNO! Jer da me on voli, ne bi me ostavio, nego bi samo tražio vremena da se kako on kaže "odmori" od mene. A kada neku osobu voliš ne treba ti odmora od nje! I ne shvaćam uopće to, ne razumijem ga. I ne želim da me iskorištava! Želim da sve bude kao prije, svjesna sam da neće, al' opet. Tako bi mu se voljela vratiti. Najljepših 5 mjeseci, skoro pola godine provedenih sa dečkom. Nije nam sve bilo sjajno i bajno do sada.Ali tokiko lijepih provedenih trenutaka sa njim, emocija, užitaka. Ništa ne može nestati. I željela bi da bude sve kao prije. Muči me i ponos. Da me nije ostavio preko inbox-a, ne bi razmišljala ni trena. To me je najviše zaboljelo jer je pičkica koja se mogla nači sa mnom i ostaviti me u živo! Pokušavam ga shvatiti i znam da se sve dogodilo u trenutku. Dan prije bili smo puni razumijevanja jedno za drugo, raspoloženi, puni strasti i ljubavi. Može on meni sada reći "volim te", to mi više ništa ne znači. Želim da mi to dokaže svojim djelima. Odmah bi poduzela nešto, ali ne mogu. I opet se ponavljam, a tako - ŽELIM! Shvaćam svoje prijatelje/ice koji me savjetuju.. Nitko ne gleda na ovu situaciju mojim očima. Nitko ne shvaća da ne želim bez njega dalje. Ako ja njemu kažem "da" i pristanem ponovno na vezu, zeznut ću se i to znači da sebe nimalo ne poštujem, a ako kažem "ne" znam da ću i njega i sebe povrijediti, jer nisam pokušal

Tisuće i tisuće osmijeha koje smo si poklanjali, toplih zagrljaja, bezbroj mojih nježnih dodira ostalo je među tvojim prstima. I još uvijek na usnama osjećam meki dodir tvojih poljubaca, miris tvoje kože i kao da još uvijek čujem ono tvoje slatko šaputanje u uho, ljubavi moja jedina, Dorica moja najdraža.
Osvrćem se svaki dan oko sebe, sa namjerom da te ugledam. Ali nema te nigdje.
Našu ljubav prekinuli smo oštrim mačem ljubomore, nepovjerenjem, svim silnim svađama, zbog tvog strganom zgloba, stresa, živčanosti, netolerancije i najviše mog bezobrazluka.

Ne ljubavi moja, neću trčati u naručaj drugim dečkima sada kada tebe nema. Ljubit ću te u svojim mislima, snovima, šetati sama po našim parkovima i sjedeći sama na našim klupicama i busnim stanicama. A volim te ludo jedna, beskrajno te volim, baš tebe takvog nesavršenog i posebnog.